fraza ključna riječ
ime i/ili prezime ustanova
polja djelovanja mjesto
stručno zvanje zvanje
 

Mirjana Dučakijević

Zvanje profesor povijesti umjetnosti i arheologije
Znanstveni stupanj VSS
Stručno zvanje muzejski savjetnik
Polje djelovanja slikarstvo
Uže polje djelovanja slikarstvo i grafika 17. i 18. stoljeća
Ustanove Gradski muzej Varaždin, Galerija starih i novih majstora
Mirjana Dučakijević rođena je 1952. godine u mjestu Gojlo pokraj Kutine. Kao osnovnoškolka preselila se u Varaždin gdje su joj roditelji dobili radno mjesto. Srednju školu završila je u Varaždinu, a studij povijesti umjetnosti i arheologije na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Nakon studija radila je kao profesorica likovne umjetnosti u srednjoj strukovnoj školi Metalsko elektrotehnički centar (MEC). Tijekom rada u prosvjeti aktivno je upoznavala učenike s kulturno-povijesnom građom Varaždina.
U Galeriji starih i novih majstora u Varaždinu počela je raditi 1986. godine kao kustos. Intenzivno se bavila slikarstvom i grafikom 17. i 18. stoljeća. Postavila je brojne izložbe s tom tematikom, a nastavila je i suradnju sa srednjim školama i upoznavanje učenika s građom Galerije.
Organizirala je niz izložaba domaćih slikara, među kojima i veliku retrospektivu slika Miljenka Stančića.
U povodu pedesete obljetnice osnutka Galerije 1989. godine uspješno je prikupila donaciju slika eminentnih hrvatskih slikara te postavila izložbu „50 godina Galerije slika: izložba donacije suvremenih umjetnika“.
Sudjelovala je na međunarodnome izložbenom projektu „Varaždinske uršulinke 300 godina od dolaska u Varaždin“.

Fotogalerija

Zvučni zapis

Tekst zvučnog zapisa

Izložba Miljenka Stančića, to je bila jedna velika retrospektiva 1996. godine. Tu je bilo prikazano 146 njegovih djela, između ostalih ulja, crteži, scenografije i ilustracije. I koliko sam imala prostornih mogućnosti djelo je bilo savršeno prezentirano u smislu količine i odabira. Tu su bila djela koja su njegovoog intimnog karaktera, iz njegovog doma, djela iz domova Dušana Đamonje, Antuna Augustinčića; dala sam si dosta truda da to sve pokažem. Ja sam znala da nisam u smislu obrade te same građe vremenski u mogućnosti nešto napraviti, jer to vam je tako. Ako vam neki poznatiji stručnjak odbije izložbu grad kaže ti ju napravi; on ne može, ne stigne, primi se posla, vremena nemaš... I šta napraviti u takvoj situaciji? Da li odbiti ili vis-a-vis slikara koji je to apsolutno zavrijedio ili pokazati njegov opus, smanjiti tekst i mogućnost istraživanja. Odbaciti iza sebe nekakav osjećaj da si ti genijalan jer pišeš o Stančiću, jer to su već prije tebe puno veća imena napravili, primiti se posla, to sve skupa dovući, napisati reverse, fizički sve to skupiti. To je ono što ja kod sebe cijenim i mislim da sam čovjek od akcije te da neću ostati zabilježena kao povjesničar umjetnosti koji je bio što se tiče pisanja izuzetan, koliko za druge stvari. Ali kad vidim Michelangelovu skulpturu na medicejskoj grobnici, recimo Giovanni Medici onda vidim da sam spremna ići u akciju, pa što bude-bude. A to je važno.

Iz knjižnice MDC-a