#1 | #2 | #3 | #4 | #5 | #6

Vlaho Bukovac u Parizu – za početak i kraj izložbene 2018.

Godina 2018. počet će i završiti izložbama Vlahe Bukovca, obje posvećene umjetnikovom pariškom razdoblju. U četvrtak 18. siječnja u Klovićevim se dvorima otvara prva velika izložba 2018. godine "Vlaho Bukovac u Parizu od 1878. do 1892.”, a za 25. rujna ove godine Umjetnički paviljon najavljuje otvaranje izložbe “Vlaho Bukovac i njegov pariški profesor Alexander Cabanel”.

Sedam godina nakon izložbe "Vlaho Bukovac - hrvatski kozmopolit” na kojoj je bilo izloženo 98 djela ovog velikog slikara Bukovac se ovih dana ponovno vraća u Klovićeve dvore izložbom posvećenom njegovom životu i radu u Parizu od 1878. do 1892. godine te njegovoj afirmacija u Engleskoj, Crnoj Gori i Srbiji. Izložba je dio projekta zagrebačke Galerije Klovićevi dvori i Kuće Bukovac u Cavtatu koji će kroz tri izložbene cjeline detaljno obraditi život najznačajnijeg hrvatskog slikara na prijelazu stoljeća, čije je stvaralaštvo kroz tri životne faze obilježeno boravcima u Parizu, Zagrebu i Pragu.

Djela za izložbu dolaze iz Velike Britanije, Francuske, Slovenije, Srbije, Vojvodine i Crne Gore, a mnoga od njih bit će premijerno prikazana pred hrvatskom publikom poput monumentalne kompozicije Isus prijatelj malenih, slike dimenzija 3 x 4,40 m posuđene iz crkve Franjevačkog samostana u Tomislavgradu, koja je nagrađena na pariškom Salonu 1888. godine. Bit će izložena i ostala djela koja je predstavljao na pariškom Salonu poput Andromeda ili Dalmatinski ribari kao i djela koja je radio za trgovce Vicars Brothers te pripadnike engleskoga visokog društva Richarda Le Douxa i Samsona Foxa.

„Lascivna Iza“ izazvala je zgražanje pariške publike

Odlaskom u Pariz 1877. godine počinje Bukovčevo plodno razdoblje. Na akademiji École des Beaux-Arts usavršio je svoj rad, ponajviše pod utjecajem svog profesora Alexandrea Cabanela. Već iduće godine izlaže u Pariškom salonu sliku Crnogorka i stječe naklonost kritike. Nakon školovanja ostaje u Parizu i gradi svoj prvi atelier te s vremenom napušta realizam Cabanelovog smjera približavajući se pleneristima i impresionistima. Nakon izložbi 2010. i 2015. u Zagreb ponovno iz Novog Sada stiže slika La grande Iza, akt koji je u svoje doba prekršio pravila i izazvao zgražanje jer mu je nedostajao odgovarajući alegorijski, biblijski ili mitološki izgovor za golotinju. Unatoč „odbojnoj“ i „kreolskoj“ fizionomiji moldavska udovica Iza zagolicala je maštu publike, dobila počasno mjesto u velikoj ulaznoj dvorani Pariškog salona 1882. godine i osigurala Bukovcu proboj u pariškim umjetničkim krugovima.

Bukovac je primijećen zahvaljujući radu La grande Iza iz 1882., velikome platnu utemeljenom na odlomku iz istoimenoga realističkog romana Alexisa Bouviera (1836.-1892.). Odabir trenutka bio je savršen: kazališna verzija romana upravo je prestala igrati u Théâtre des Nations. Nisu svi bili oduševljeni slikom i nije se svima sviđala. Samo su je neki branili. Zloglasnu Izu nisu nadahnuli visoki ideali. Fizionomija joj je bila „odbojna“ i „kreolska“. Iza je bila nečista i lascivna. Kritičari su je doživjeli više kao „razodjenutu (déhabillé)” nego kao „golu (nue)“, što ju je činilo nepristojnom. No, La grande Iza je pogodila žicu. Izazvala je ljutnju i odbojnost. Pogrde. Potaknula je zanatlije da je počnu reproducirati u fotogravuri i bakrotisku. Potaknula je prvu karikaturu Bukovčeva djela. Skandal što ga je izazvala Iza stvorio je upravo ono što je umjetniku iz Cavtata bilo potrebno da se uzdigne iznad tisuća umjetnika koji su se borili za svojih petnaest minuta slave, otkriva u katalogu izložbe koautorica izložbe Rachel Rossner.

Autorice izložbene koncepcije su Petra Vugrinec iz Galerije Klovićevi dvori i Lucija Vuković iz Kuće Bukovac dok su koautori Rachel Rossner (američka povjesničarka umjetnosti koja je doktorirala s temom Great Expectations: The South Slavs in the Paris Salon Canvases of Vlaho Bukovac and Jaroslav Čermak), engleski povjesničar umjetnosti Alex Kidson (glavni kustos triju izložaba o Vlahi Bukovcu pod nazivom Searching for Blaise: Vlaho Bukovac (1855 – 1922) and his Northern Patrons), Jadranka Beresford-Peirse, osnivačica internacionalne Zaklade hrvatskih spomenika koja se dugi niz godina trudi detektirati Bukovčeva djela u Velikoj Britaniji, akademik dr. sc. Radoslav Tomić i dr. sc. Igor Borozan, izvanredni profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu.

Izložba ostaje otvorena do 11. ožujka 2018. (I.G.)

 

Foto: Galerija Klovićevi dvori


 

Zadar – izloženo stakleno blago Akvileje

U velikoj izložbenoj dvorani Muzeja antičkog stakla u Zadru u četvrtak 11. siječnja 2018. otvorena je izložba pod nazivom „Stakleno blago Akvileje“ na kojoj je izloženo 50 staklenih predmeta iz Arheološkog muzeja Akvileje, koji prema riječima organizatora odlikuju lakoćom i raznolikosti živahnih boja, elegancijom oblika i izrazitom umjetničkom vrijednošću.

U doba antike u naše je krajeve morskim putevima stizalo mnoštvo staklenih proizvoda iz istočnog Sredozemlja, odnosno iz Egipta, Sirije, Palestine, Cipra i Grčke, a posebno se isticao uvoz robe iz središnje i sjeverne Italije o čemu svjedoče brojne antičke luke na istočnoj jadranskoj obali, među njima i zadarska. Autori izložbe Šime Perović i dr. Ivo Fadić željeli su revitalizirati davni antički susret dvije sredine suprotstavljajući tipologiju staklene kolekcije Muzeja antičkog stakla u Zadru produktima akvilejskih antičkih staklarskih radionica te u isto vrijeme ilustrirati vrijednost akvilejske luke kao iznimnog produkcijskog središta antičkog staklarstva i vrlo važnog distributivnog centra za staklenu galanteriju siro-palestinskog područja, Cipra ili Egipta.

Izložena građa prema funkcionalnoj namjeni može se podijeliti u dvije skupine predmeta - manje dekorativno razrađene ambalažne i transportne spremnike te predmete svakodnevne upotrebe u domaćinstvu (stolno, kozmetičko i medicinsko posuđe), koji su ovisno o ekonomskoj moći naručitelja, mogli biti više ili manje bogato ukrašeni. Najzanimljiviji dio izložbe, koji je privukao i najveću pozornost posjetitelja, je serija staklenog posuđa puhanog u kalup, iznimnih umjetničkih i obrtničkih dosega - balzamarij u obliku školjke,piksida ukrašena zlatnim vrpcama, bočica u obliku šiške te niz koloriranih amforiska.

Zadarska prošlost amalgamirana je s raznolikim vanjskim utjecajima, a jedan od njih, kontakt s prostorom Akvileje, obuhvaća razmjenu, i duhovnu i materijalnu, iz više povijesnih razdoblja. I dok su primjerice zadarski zaštitnici sv.Krševan i sv. Zoilo, kao kasnoantički stanovnici Akvileje odraz duhovnoga naslijeđa prenesenog u Zadar, nekoliko stoljeća ranije odvijala se materijalna transakcija u vidu trgovine dragocjenim staklenim proizvodima. Ovom izložbom, suprotstavljajući tipologiju staklene kolekcije Muzeja antičkog stakla u Zadru produktima akvilejskih antičkih staklarskih radionica koje se čuvaju u Museo Archeologico Nazionale di Aquileia, želimo revitalizirati taj davni, antički susret, i iskoristiti ga za novu suradnju, te novi stručni i kulturni napredak, pojašnjava u katalogu izložbe jedan od autora Šime Perović.

Izložba ostaje otvorena do 11. ožujka 2018. godine. (I.G.)

 

Foto: Antonija Gospić


 

Lako razumljiva knjiga – Ivan Meštrović za sve

Kontinuitet promišljanja o što kvalitetnijim uslugama za muzejske posjetitelje uvažavanjem inkluzivnoga koncepta muzeji za sve, značajka je rada Galerije Meštrović i više kustosice Maje Šeparović Palada. Naime, nakon pionirskoga i još uvijek usamljenoga rada na pripremi i objavi reljefnih razglednica za slijepe, slabovidne i videće osobe s motivima Meštrovićevih crteža, Galerija je opet priredila jedinstvenu publikaciju u hrvatskome muzejskom izdavaštvu – ovaj put namijenjenu onom dijelu muzejske publike koji ima intelektualne poteškoće s čitanjem i razumijevanjem. S knjigom u kojoj je predstavljen život i rad Ivana Meštrovića, Muzeji Ivana Meštrovića pokrenuli su novu biblioteku Lako razumljiva knjiga.

Publikacija je pisana na jednostavan i lako razumljiv način u potpunosti poštujući europske standarde za izradu lako razumljivih informacija i pravila Inclusion Europe – europske udruge osoba s intelektualnim teškoćama i njihovih obitelji što potvrđuje i europski znak za lako razumljive informacije otisnut na koricama i naslovnoj stranici knjige.

Osnovno načelo Udruge osoba s intelektualnim teškoćama i njihovih obitelji da su informacije važne za osobe s intelektualnim teškoćama kako bi bile u mogućnosti naučiti nove stvari, biti dio društva, saznati o svojim pravima te samostalno donositi odluke. Osobe s intelektualnim teškoćama stoga imaju pravo na lako razumljive informacije bilo one u pisanom, elektroničkom, zvučnom ili video obliku. To se postiže pravilnim odabirom i oblikovanjem riječi (npr. Koristite lako razumljive riječi koje ljudi dobro poznaju) i rečenica (npr. Koristite kratke rečenice) te uređivanjem informacija (npr. Stavite sve informacije o istoj temi zajedno.).

Tekst Maje Šeparović Palada (koja je ujedno i autorica koncepcije), koji donosi Meštrovićevu biografiju, slijedi upute za pisane informacije o izgledu i veličini, slovima, riječima, rečenicama, pisanju i izgledu teksta, a 14 ilustracija Stipana Tadića, koje vizualno interpretiraju pojedine epizoda iz Meštrovićeva života, poštuju standarde o slikama kako bi pomogle ljudima s poteškoćama u čitanju da razumiju tekst.

 

Nakon prvijenca, najavljeno je daljnje objavljivanje u biblioteci Lako razumljiva knjiga s temama iz Meštrovićeva umjetničkoga stvaralaštva. No, već i ovom prvom knjigom Galerija se pozicionirala na vodeće mjesto poštujući ljudska prava u procesu demokratizacije kulturne baštine.
(Snježana Radovanlija Mileusnić)

ŠEPAROVIĆ PALADA, Maja
Ivan Meštrović / Maja Šeparović Palada ; ilustracije Stipan Tadić.- Split : Muzeji Ivana Meštrovića,
2017.- [32] str. : ilustr. u boji ; 15 x 21 cm.- (Lako razumljiva knjiga ; 1)

Na knjizi je otisnut znak za lako razumljive informacije: Inclusion Europe.
ISBN 978-953-7396-44-2


 

Povrat afričke baštine – moralna pobjeda ili početak svjetskog rata za baštinu?

“Afrička baština ne može biti zatočenik europskih muzeja” tvitnuo je francuski predsjednik Emmanuel Macron nakon što je zaprepastio (muzejski) svijet obećavši tijekom posjeta Africi da će raditi na povratu afričkih umjetnina koje se nalaze u francuskim muzejima. Još veće iznenađenje ovih je dana izazvala izjava Stéphanea Martina, predsjednika Quai Branly-Jacques Chirac muzeja u Parizu koji se složio s prijedlogom usprkos unisonom stavu europskih muzealaca da su javne zbirke neotuđive.

Macron se založio da se tijekom sljedećih pet godina, koliko traje predsjednički mandat, “stvore uvjeti za privremeni ili trajni povrat afričkog kulturnog nasljeđa u Afriku” jer je prema njegovom mišljenju “neprihvatljivo da se veliki dio ove baštine čuva u Francuskoj i drugim europskim privatnim zbirkama i muzejima”. Podsjetio je da su u prošlosti “u mnogim državama i sami afrički kustosi sudjelovali u ilegalnoj trgovini umjetninama” te pozvao na stvaranje “nove, zajedničke vizije” pri čemu bi trebalo stvoriti “znanstvena i muzeološka partnerstva”.

Njegova tvrdnja da se “afrička baština mora slaviti u Parizu, ali također i u Dakaru i Lagosu” ocijenjena je kao “povijesna”, s političkom većinom koju ima može predložiti nova zakonska rješenja, no budući da je svoju ideju lansirao iza leđa Ministarstva kulture koje je poznato kao najtvrđi protivnik svih oblika povrata vjeruje se da mu ovaj plan neće biti lako provesti.

Naime, kada je prije godinu dana Patrice Talon, predsjednik Benina službeno zatražio povrat oko 5000 umjetnina koje je 1892. iz njihove zemlje odnio francuski general Alfred-Amédée Dodds, a koje se danas nalaze u Musée de l’Homme i Musée du quai Branly – Jacques Chirac u Parizu francusko Ministarstvo vanjskih poslova vrlo brzo im je poslalo negativan odgovor.

Drugog dana je naslovnim predavanjem Nite Luci, antropologinje koja predaje na Univerzitetu u Prištini, obrađena tema mijenjanja krajolika Kosova kroz suvremenu umjetnost. Naglasak je bio na performansima, instalacijama i protestima gdje umjetnost postaje reakcija javnosti na svakodnevnu manifestaciju identiteta i moći.

Samo Quai Branly muzej u svojim zbirkama čuva više od 70.000 umjetnina iz subsaharske Afrike. “Kada je riječ o Africi postoji stvaran problem” kaže predsjednik muzeja Stéphane Martin. “Kulturna baština je nestala s tog kontinenta. Na svim izložbama afričke umjetnosti koje smo održali od otvorenja 2006. niti jedan predmet nije bio posuđen iz nekog afričkog muzeja. Nešto se mora napraviti kako bi se ta situacija promijenila”. Prema njegovom mišljenju povratak umjetnina u Afriku trebao bi se planirati “u okviru kulturnih projekata”.

Otvorenje muzeja Louvre Abu Dhabi označilo je prema predsjedniku Quai Branly muzeja “ogromnu promjenu na muzejskoj mapi svijeta”, pokazalo da su takva partnerstva moguća. Rješenje ovog slučaja on vidi u međunarodnom projektu kojim bi se sagradila dva, tri sigurna muzeja u Africi, a u tom slučaju on čak ni “prijenos vlasništva ne bi smatrao tabuom”.

Pad ovog “tabua”, kako ga naziva Martin, bio bi velika moralna pobjeda kada se znaju dimenzije povijesnih zločina zahvaljujući kojima su se francuski i europski muzeji nakrcali afričkom baštinom. No, s pravne strane njegov bi “pad” otvorio novi svjetski rat za baštinu jer bi na osnovu ovog presedana sve popljačkane zemlje mogle zatražiti povrat svojeg kulturnog nasljeđa . (M.K.)


 

Projekt Kruzej – kroz muzeje jednaki

Vječno pitanje u muzejima jest kako njihove stalne postave približiti učenicima, posebice srednjoškolcima. Na njega su jedan od mogućih odgovora ponudile studentice kolegija Društveno korisno učenje u informacijskim znanostima koji vodi dr. sc. Nives Mikelić Preradović pri Odsjeku za informacijske i komunikacijske znanosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Tea Matijević, Dajana Batinić, Ela Kupres Đorđević, Nika Kovačev, Valentina Markač, Mia Maros i Andrea Radmanić osmislile su društveno koristan projekt Kruzej-kroz muzeje jednaki kojim su povezale pet muzeja u Zagrebu (Etnografski muzej u Zagrebu, Muzej grada Zagreba, Hrvatski školski muzej, Arheološki muzej u Zagrebu i Tiflološki muzej) i učenike XI-gimnazije, kako bi, kroz teme stalnog postava, osvijestile na različitim primjerima i nivoima problem jednakosti i senzibilizacije prema različitostima u društvu.

U svakom od navedenih muzeja kustosice i muzejske pedagoginje su učenike upoznale s problemom jednakosti kroz temu stalnog postava. U Etnografskom muzeju u Zagrebu je voditeljica muzejske edukacije Željka Jelavić kroz stalni postav upoznala učenike s temom ravnopravnosti, spolnom ravnopravnosti i pravu vlasništva u Aboridžina. Nakon obilaska stalnog postava, učenici su sudjelovali u likovnoj radionici gdje su tehnikom točkanja, koja je karakteristična za umjetnosti Aboridžina, izrazili svoja razmišljanja i stavove o jednakosti.

Hrvatski školski muzej je učenicima predstavio sasvim drugačiji problem jednakosti. Kroz temu školskih kuta ravnateljica muzeja Štefka Batinić je ispričala povijest školstva, upoznala učenike s činjenicom da su kao učitelji u prošlosti mogli raditi samo muškarci, dok je to danas ipak dominantno žensko zanimanje. Kao praktičan rad na temu jednakosti učenici su podijeljeni u dvije skupine i raspravljali o ideji uvođenja kuta u škole.

U Muzeju grada Zagreba voditeljica pedagoško-andragoškog odjela Vesna Leiner objasnila je učenicima s kojim poteškoćama se slabovidne osobe susreću u razgledu stalnog postava. U svrhu senzibilizacije prema slabovidnim osobama, učenici su prekrivenih očiju Rukama „gledali“ stalni postav Muzeja grada Zagreba dok su u Tiflološkom muzeju studentice, uz radionicu, učenike provele kroz stalni postav.

Kao zadnju etapu ovog dijela projekta Kruzej-kroz muzeje jednaki u Arheološkom muzeju u Zagrebu 24.1.2018. bit će postavljena izložba cijelog projekta. Uz radove učenika na temu jednakosti, javnosti će biti predstavljen cijeli projekt te fotografije i film snimljen tijekom posjeta učenika XI. gimnazije zagrebačkim muzejima. Uz izložbu učenike će kroz dio postava Rimsko carstvo, religija i kult provesti Ivan Radman i Ozren Domiter, te će na okruglom stolu razgovarati o toj temi.

Ovaj projekt je odličan primjer međusektorske suradnje (Filozofski fakultet, Odjel za informacijske i komunikacijske znanosti, XI. gimnazija i pet zagrebačkih muzeja), te primjer kako se kroz različite teme stalnih postava i povremenih izložaba u muzejima može školskoj populaciji približiti ne samo teme vezane uz školsko gradivo nego i opće ljudske vrijednosti i kvalitete.

Video prilog o projektu „Kruzej-kroz muzeje jednaki“ možete pogledati na Facebook stranicama.

(Iva Validžija)


 

Madrid – izložba o najmračnijem trenutku europske povijesti

Kao odgovor na rastući antisemitizam u Europi i svijetu u Madridu je u Arte Canal Exhibition Center-u u prosincu otvorena najveća izložba u povijesti posvećena Auschwitzu i holokaustu naslovljena "Ne tako davno. Ne tako daleko".

Izložbu su sedam godina pripremali Državni muzej Auschwitz Birkenau i španjolska tvrtka Musealia, a madridska publika ima priliku vidjeti više od 600 originalnih predmeta iz memorijalne kolekcije Auschwitza, brojne predmete posuđene iz memorijalnog centra Yad Vashem iz Jeruzalema, Muzeja Holokausta u Washingtonu i vrijednu građu iz privatnih zbirki.

Izložba je, prema riječima organizatora, potaknuta i činjenicom da znanje o koncentracijskim logorima polako blijedi. Premijerom u Madridu ovaj izložbeni projekt započinje putujuću turneju Europom i Sjedinjenim Državama u sklopu koje bi u idućih sedam godina trebao posjetiti čak 14 gradova. Njime se želi povijest holokausta približiti milijunima ljudi koji nisu u mogućnosti doći do poljskog gradića Oswiecima, u kojem su nacisti od 1940. do oslobođenja u siječnju 1945. provodili svoju ideju o "konačnom rješenju".

Prikazani užasi moderne tvornice smrti

Priča o Auschwitz Birkenau, najvećem i najozloglašenijem nacističkom logoru istrebljenja u kojemu je pogubljeno više od milijun Židova, Roma, Poljaka i ruskih ratnih zarobljenika, ispričana je kroz pomno izabrane predmete – izložen je teretni vagon Deutsche Reichsbahn Model 2 u kojima su transportirani Židovi i ratni zarobljenici u logore u okupiranoj Poljskoj, često danima bez vode, hrane i toaleta, a o neljudskim uvjetima života „iza bodljikave žice“ svjedoči i originalna baraka iz Auschwitz III-Monowitza, drvena konstrukcija originalno namijenjena da služi kao štala za konje.

Potresno upoznavanje s načinom funkcioniranja logora u kojemu su zarobljenici bili prisiljeni na težak rad, izloženi sistematskom izgladnjivanju i proračunatom huškanju čovjeka na čovjeka od strane čuvara SS-a, nastavlja se kroz pisma koja su potajno izbačena iz vagona, crteže zarobljenika koji su pronađeni skriveni u boci, svjedočanstva preživjelih logoraša kao i kroz stotine osobnih predmeta žrtava koje su živote izgubile u plinskim komorama.

Auschwitz je opomena čovječanstvu

Mnogi predmeti oslikavaju barbarizam i okrutnost SS-ovaca pod čijom je kontrolom bio nacistički logor – posjetitelji mogu vidjeti radni stol prvog zapovjednika Auschwitza Rudolfa Hoessa, plinske maske koje su koristili nacistički čuvari, konzerve s Ciklonom B, a posebno zgražanje među publikom izazvao je operacijski stol koji je koristio „Anđeo smrti“ dr. Josef Mengele, doktor i oficir SS-a koji je između tek pridošlih logoraša odabirao tko će biti ubijen u plinskoj komori, a tko će ići na prisilni rad. Mengele je bio na posebno zlu glasu jer je na živim zatvorenicima i djeci radio okrutne medicinske eksperimente, a posebno su ga zanimali blizanci koje je izlagao opasnim kemijskim supstancama za promjenu fizičkog izgleda i inficirao sojevima smrtonosnih bakterija.

„Nikad ranije nismo radili ništa slično i ovo je prvi projekt ovakve veličine ikad osmišljen. Auschwitz nije samo ekstremno bolna uspomena iz prošlosti, on je upozorenje za budućnost i odgovor na rastući antisemitizam i rasizam u Europi i šire. Ništa ne može zamijeniti posjet autentičnom mjestu najvećeg zločina dvadesetog stoljeća, ali ova izložba koju će moći vidjeti ljudi u mnogim zemljama, može postati krik upozorenja protiv izgradnje budućnosti na mržnji, rasizmu, antisemitizmu i neizmjernom preziru za drugo ljudsko biće. Željeli smo da publika vidi ovo mjesto užasa iz blizine, da im Auschwitz ostane kao opomena i kao obveza ", rekao je u najavi izložbe direktor Državnog muzeja Auschwitz Birkenau Piotr Cywinski. (Ivan Guberina)

 

Foto: ©Pablo Á. Mendivil (1-2), ©Jesús Varillas (3-9), ©Pawel Sawicki (10)


 

Impressum

Vijesti iz svijeta muzeja - elektronički dvotjednik, ISSN 2459-8690

Glavni urednik: Ivan Guberina Uredništvo: Maja Kocijan, Iva Validžija, Ivan Guberina
Grafički urednik: Denis Bučar

Izdavač: Muzejski dokumentacijski centar | Ilica 44 | 10000 Zagreb | 01 4847 897 | info@mdc.hr | www.mdc.hr